U fokusu: anatomije svetlosti.

Zaronio sam u ovaj kadar kao da ulazim u nepoznati pejzaž – svet koji ne postoji izvan mikroskopskog pogleda, ali je moćniji od bilo kog panoramskog prizora. Preda mnom nije ptica – već univerzum tekstura, pigmenata i struktura.

“Tiha arhitektura leta”
Kada sam zaronio u ovaj detalj ptičijeg perja, nisam tražio formu — tražio sam ritam. Ne vidim samo perje, već mapu krhkosti i preciznosti, kao da je neko crtuckao prirodu tehničkom olovkom.
“Tragovi plime i pigmenta”
Boje nisu nasumične; one deluju kao da su rezultat hemijske reakcije između vode i svetlosti. Sve je u pokretu iako je trenutak zaleđen.
„Arhitektura tišine i unutrašnje svetlo“
Uranjam u svet koji istovremeno deluje organski i arhitektonski. Otkrivam svet u kojem se svakodnevica transformiše u meditaciju o obliku, svetlu i životu.

„Harmonija haosa“
U ovom fragmentu je više slika: zavesa, tekstil, plamen, dlan vetra. Ono što je instinktivno — zaštita, grejanje, mimikrija — ovde je podignuto do čiste apstrakcije. Uživam u toj igri između funkcionalnog i estetskog, između biološkog i božanskog.


“U fokusu: Anatomije svetlosti”
Makro fotografije u ovom serijalu nisu samo dokumentarne, već gotovo apstraktne — pomerajući nas sa terena realnog u nepoznato, detaljno i senzualno. One ne prikazuju stvarnost uvećanu, već stvorenu nanovo. Svaka boja, tekstura i refleksija prenosi vizuelni ritam koji nadilazi objekt — pokazujući nam da je i stvarnost pitanje pogleda, ne samo postojanja.